Best statuses Najbolji statusi Najboljši statusi Najbolji statusi Najbolji statusi Најбољи статуси

Najbolji Facebook statusi - Stranica 61

kada te cura gleda u usta poljubi juu♥ kada te odgurne ili lupi- jer misli da je jača od tebe primi ju, zagrli i nemoj ju pustiti♥ kada te počne psovati pokušavajuci glumiti da se ljuti poljubi ju i reci jooj da je volis♥ kada je tiha, pitaj je šta se događa♥ kada te ignorira pokloni joj svu svoju pažnju♥ kada se odgurne natrag, privuci ju k sebi♥ kada je vidis nenašminkanu, reci joj da je predivna♥ kada stojite pored frendova drži ju pred svima za ruku♥ kada ju vidis da plače samo ju drži čvrsto i uvijeravaj ju da ce sve biti okej♥ kada ju vidis da sama korača, priđi joj odostraga i zagrli ju oko struka *.*♥ kada je uplašena, BRANI JU ♥ kada priča sa prijateljem, a ti si tamo primi ju da je podsjetis da si jos uvijek uz nju♥ nemoj otici dalje♥ kada ti uzme najdražu trenirku, ostavi joj je da spava sa njom♥ kada te zadirkuje, zezaj i ti nju i nasmijavaj ju♥ kada ti kaže da joj se sviđaš onda to zbilja i misli! i nemoj zaboraviti to♥ kada te primi za ruku, drži joj ruku i igraj joj se sa prstićima♥ kada ti kaze tajnu,čuvaj ju ♥ ako ti kaze da je gotovo, ona i dalje želi da budes njezin♥ kada te pogleda u oči me nici pogled dok ga ona ne skrene♥ kada pričate na telefon budi na mrezi iako sutite♥ kada je ljuta na tebe, zagrli juu i ne puštaj ju daj joj do znanja da ti je stalo ♥ kada ti kaze da je sve okej, nevjeruj joj, samo pricaj sa njom♥ tretiraj je kao da je ona tebi najvažnija♥ kada joj nije dobro, ostani budan uz nju, makar cijelu noc♥ gledaj njezine najdraže filmove sa njom iako su tebi glupi♥ dopusti joj da nosi tvoju odjecu♥ daj joj do znanja da ti je bitna♥ poljubi ju na kiši♥ kada se zaleti u tebe plačući prvo joj reci: Koga trebam tuči bebo?♥ i nikada, ali nikada je nemoj prevariti♥ samo budi predivan prema njoj, jer ipak to i zaslužuje♥ ona te voli♥ POKLONI JOJ SVOJ SVIJEET♥kada te cura gleda u usta poljubi juu♥ kada te odgurne ili lupi- jer misli da je jača od tebe primi ju, zagrli i nemoj ju pustiti♥ kada te počne psovati pokušavajuci glumiti da se ljuti poljubi ju i reci jooj da je volis♥ kada je tiha, pitaj je šta se događa♥ kada te ignorira pokloni joj svu svoju pažnju♥ kada se odgurne natrag, privuci ju k sebi♥ kada je vidis nenašminkanu, reci joj da je predivna♥ kada stojite pored frendova drži ju pred svima za ruku♥ kada ju vidis da plače samo ju drži čvrsto i uvijeravaj ju da ce sve biti okej♥ kada ju vidis da sama korača, priđi joj odostraga i zagrli ju oko struka *.*♥ kada je uplašena, BRANI JU ♥ kada priča sa prijateljem, a ti si tamo primi ju da je podsjetis da si jos uvijek uz nju♥ nemoj otici dalje♥ kada ti uzme najdražu trenirku, ostavi joj je da spava sa njom♥ kada te zadirkuje, zezaj i ti nju i nasmijavaj ju♥ kada ti kaže da joj se sviđaš onda to zbilja i misli! i nemoj zaboraviti to♥ kada te primi za ruku, drži joj ruku i igraj joj se sa prstićima♥ kada ti kaze tajnu,čuvaj ju ♥ ako ti kaze da je gotovo, ona i dalje želi da budes njezin♥ kada te pogleda u oči me nici pogled dok ga ona ne skrene♥ kada pričate na telefon budi na mrezi iako sutite♥ kada je ljuta na tebe, zagrli juu i ne puštaj ju daj joj do znanja da ti je stalo ♥ kada ti kaze da je sve okej, nevjeruj joj, samo pricaj sa njom♥ tretiraj je kao da je ona tebi najvažnija♥ kada joj nije dobro, ostani budan uz nju, makar cijelu noc♥ gledaj njezine najdraže filmove sa njom iako su tebi glupi♥ dopusti joj da nosi tvoju odjecu♥ daj joj do znanja da ti je bitna♥ poljubi ju na kiši♥ kada se zaleti u tebe plačući prvo joj reci: Koga trebam tuči bebo?♥ i nikada, ali nikada je nemoj prevariti♥ samo budi predivan prema njoj, jer ipak to i zaslužuje♥ ona te voli♥ POKLONI JOJ SVOJ SVIJEET♥
Čestitka našoj generaciji! (u širem smislu !)  Čestitamo generaciji... Ne mogu da vjerujem da smo uspjeli! Prema onom što kažu današnji pravnici i birokrate, svi mi koji smo bili djeca u 80 ima, i ranim 90-ima, vjerovatno ne bi trebalo da smo živi.... Dječiji kreveti su nam bili obojeni vrištećim bojama na bazi olova! Nismo imali zaštitne poklopce ili brave na flašicama lijekova, vratima i ormarićima, a kada smo se vozili na biciklu, nismo imali kacige... Da ne spominjemo rizik kad smo autostopirali... Kao djeca, vozili smo se u automobilima bez pojaseva i vazdušnih jastuka... Pili smo vodu sa česme u dvorištu, a ne iz flaše. UŽAS! Jeli smo kolače, hljeb i mast i pili gazirana slatka pića, ali nikada nismo bili debeli, jer smo se stalno igrali napolju. ..Dijelili smo jedno gazirano piće sa četiri prijatelja, iz jedne flaše, i niko od toga nije umro... Provodili smo sate gradeći male automobile od raznoraznih otpadaka i onda se spuštali niz brdo, da bismo tek onda otkrili da smo zaboravili na kočnice! Nakon što smo se nekoliko puta zabili u žbunje, riješili bismo problem... Otišli bismo smo od kuće ujutro i igrali se po cio dan, vraćali smo se kuđi kada bi se napolju upalila ulična svijetla... NISMO IMALI MOBILNI! Nezamislivo! Nismo imali Play Station, Nintendo, X- Boxes, video igrice, 99 satelitskih programa na televiziji, filmove na videu, surround sistem, kompjutere ili Internet chatove... Imali smo prijatelje! Izašli bismo iz kuće i našli ih... Igrali smo između dvije vatre i ponekad bi nas lopta stvarno zabolila... Padali smo s drveča, znali smo da se posječemo, polomimo kost ili zub, i zbog tih nesretnih slučajeva nije bilo nikakvih sudskih tužbi... To su bili nesretni slušajevi. Niko nije bio kriv osim nas... Tukli smo se i udarali jedni druge, dobijali modrice i naučili kako da ih prebolimo. Izmišljali smo igre sa štapovima i teniskim lopticama, i iako nam je bilo rešeno da će se to dogoditi, nikome nismo iskopali oko... Vozili smo se na biciklu ili prošetali do prijateljeve kuće, pokucali ili pozvonili na vrata, ili samo ušli i igrali se sa njim. Nisu svi drugari ulazili u ekipu. Oni koji nisu, morali su da nauše da se nose sa razočarenjem. Zamislite samo to! Naši postupci su bili samo naši. Posljedice su bile očekivane... Sama zamisao da nas roditelji vade iz nevolje ako smo imali problema u školi ili sa zakonom bila je nezamisliva... Oni su ustvari podržavali školu i zakon. Nevjerovatno! Ova generacija je proizvela neke od najboljih preuzimatelja rizika, rješavatelja problema i pronalazača, IKADA. Imali smo slobodu, neuspjeh, uspjeh i odgovornost i naučili smo se sa tim nosimo.... I vi ste takvi...Čestitka našoj generaciji! (u širem smislu !) Čestitamo generaciji... Ne mogu da vjerujem da smo uspjeli! Prema onom što kažu današnji pravnici i birokrate, svi mi koji smo bili djeca u 80 ima, i ranim 90-ima, vjerovatno ne bi trebalo da smo živi.... Dječiji kreveti su nam bili obojeni vrištećim bojama na bazi olova! Nismo imali zaštitne poklopce ili brave na flašicama lijekova, vratima i ormarićima, a kada smo se vozili na biciklu, nismo imali kacige... Da ne spominjemo rizik kad smo autostopirali... Kao djeca, vozili smo se u automobilima bez pojaseva i vazdušnih jastuka... Pili smo vodu sa česme u dvorištu, a ne iz flaše. UŽAS! Jeli smo kolače, hljeb i mast i pili gazirana slatka pića, ali nikada nismo bili debeli, jer smo se stalno igrali napolju. ..Dijelili smo jedno gazirano piće sa četiri prijatelja, iz jedne flaše, i niko od toga nije umro... Provodili smo sate gradeći male automobile od raznoraznih otpadaka i onda se spuštali niz brdo, da bismo tek onda otkrili da smo zaboravili na kočnice! Nakon što smo se nekoliko puta zabili u žbunje, riješili bismo problem... Otišli bismo smo od kuće ujutro i igrali se po cio dan, vraćali smo se kuđi kada bi se napolju upalila ulična svijetla... NISMO IMALI MOBILNI! Nezamislivo! Nismo imali Play Station, Nintendo, X- Boxes, video igrice, 99 satelitskih programa na televiziji, filmove na videu, surround sistem, kompjutere ili Internet chatove... Imali smo prijatelje! Izašli bismo iz kuće i našli ih... Igrali smo između dvije vatre i ponekad bi nas lopta stvarno zabolila... Padali smo s drveča, znali smo da se posječemo, polomimo kost ili zub, i zbog tih nesretnih slučajeva nije bilo nikakvih sudskih tužbi... To su bili nesretni slušajevi. Niko nije bio kriv osim nas... Tukli smo se i udarali jedni druge, dobijali modrice i naučili kako da ih prebolimo. Izmišljali smo igre sa štapovima i teniskim lopticama, i iako nam je bilo rešeno da će se to dogoditi, nikome nismo iskopali oko... Vozili smo se na biciklu ili prošetali do prijateljeve kuće, pokucali ili pozvonili na vrata, ili samo ušli i igrali se sa njim. Nisu svi drugari ulazili u ekipu. Oni koji nisu, morali su da nauše da se nose sa razočarenjem. Zamislite samo to! Naši postupci su bili samo naši. Posljedice su bile očekivane... Sama zamisao da nas roditelji vade iz nevolje ako smo imali problema u školi ili sa zakonom bila je nezamisliva... Oni su ustvari podržavali školu i zakon. Nevjerovatno! Ova generacija je proizvela neke od najboljih preuzimatelja rizika, rješavatelja problema i pronalazača, IKADA. Imali smo slobodu, neuspjeh, uspjeh i odgovornost i naučili smo se sa tim nosimo.... I vi ste takvi...
Stranica: