Najbolji Facebook statusi - Prošli tjedan - Stranica 2601
Znate li onaj osjećaj kad pored sebe imate gomilu dobrih prijatelja,a zapravo ste usamljeni? Ne znate? E,pa ja znam. Osjećam se tako otkad je on otišao,kada me je napustio zauvijek,a govorio je koliko me voli,koliko mu je stalo do mene,do nas.Toliko puta sam ga molila za oprost,toliko puta da sam na kraju ispala jadna,obična glupača koja trči za dečkom kojem zapravo uopće nije stalo.Pokušavala sam na sve načine doći do njega, ali uzalud.Kada se samo sjetim kako smo se usred školskog sata nalazili ispred učionica,kako su me tada njegove bistre i preljepe oči gledale s ljubavlju.Kada se sjetim prvog poljubca,kada se sjetim svih tih preljepih trenutaka provedenih s njime,kada se činilo kao da držim cijeli svijet u naručju,jer on je bio moj svijet,bio je i ostao.Nikada neću zaboraviti kako su njegove usne izgovarale slatke riječi posvećene samo meni.Koliko ga volim,toliko ga i mrzim,jer on je kriv što sam toliko usamljena,što ne mogu prestati misliti na njega.On je kriv što moje srce ne može naći zamijenu za njega,jer ono smatra da je baš on savršen.Bio je prva osoba koja me je mogla nasmijati dok mi je lice bilo u suzama,prva osoba zbog koje sam izgubila razum,nažalost ponekad mi se čini da sam zbog njega izgubila i neke dragocjene prijatelje,a oni su nešto što se ne smije izgubiti,već se mora čuvati.Svaki dan mi se čini da se on sve više udaljava od mene.Nisam ga vidjela već jako dugo,a kad ga vidim,zamislim da je došao samo zbog mene.Tada na mojem licu možete vidjeti osmijeh,ali ne onaj lažan osmijeh koji često pokazujem,već pravi,iskreni osmijeh pun ljubavi i dobrote.Osmijeh koji je upućen samo njemu,osmijeh u kojem ima mnogo nade za njegov povratak,iako znam da se on više nikada neće vratiti.Najveća želja koju imam,jest upravo ta da se on vrati,da ponovno bude samo moj,da ponovno počnem vjerovati u ljubav,da ona zaista postoji.Njega svi smatraju nezrelim i zločestim,ali on nije takav.On samo ne razmišlja o posljedicama svojih postupaka,ali zapravo je stvarno osoba kojoj je srce ispunjeno dobrotom i ljubavlju,samo netko mora to izvući iz njega će biti neka cura koju će on iskreno voljeti,ali to sigurno neću biti ja.Možda sam ipak zaslužila da me on ne voli.Ipak,Bog je taj koji će pomoći mom srcu odabrati osobu koju ću biti spremna zauvijek zaključati u svoje srce.
Vrijeme lijeci sve, zar ne? A, recite mi, zasto se to vrijeme ne moze pomaknuti unatrag? Ili mozda unaprijed? I zasto jos niko nije izmislio neki laser kojim se mogu zalijeciti rane? I zasto se ljudi zaljube u nekog ako taj neko nije za njih? I zasto, za Boga, kad odlucite da to nije to, kad znate da nema natrag, kad su svi mostovi sruseni, sve rijeke preplivane, sve brane razorene i svaki los trenutak proklet, a svaki dodir pomaknut duboko u glavu gdje se ne zelis sjecati, kad su, navodno, modrice (na dusi, srcu..) zalijecene i govoris si "bit` ce bolje", "mozes ti to", zasto to vrijeme ne prolazi brzo? I zasto prolazi u sjecanjima koja nastupe samo kasno navece, negdje izmedju sna i jave, sjecanjima kojih se ne zelis sjetiti? Miris jastuka. Ruka oko trbuha. Glava na ramenu. Prvi poljubac. Prva noc zajedno. I onaj osjecaj kad te neko voli i kad ti nekog volis i nista drugo na svijetu nije vazno. Osjecaj koji ti fali, a ne zelis da je tu. Zasto, kad znam da on nije nikad presao preko nekih stvari koje su njemu bile najgore na svijetu, a ni ja ne mogu preci preko stvari koje su meni najgore na svijetu, zasto, jos uvijek postoji osjecaj samoce i napustenosti? Jedan je pametan covjek, ne znam tacno koji, rekao da u ljubavi postoje tri strane. Njegova, njena i ona istinita. Jer nista nije ni crno ni bijelo, i niko nije u pravu ni u krivu. Njegova strana price, kad se sve zbroji i oduzme, ista je kao i moja. Jer, bas kad se sve zbroji i oduzme, oboje nas boli. Oboje smo zbunjeni, promijenjeni, izmuceni, neutjesni, ljuti, razocarani, tuzni, i oboje smo svjesni da ne zelimo jedno drugo. Ne vise. Ne opet. Ne ponovo. Ne nakon svega. I oboje samo zelimo nastaviti dalje. Ljudi oprastaju ali nikad ne zaboravljaju. Ljudi optuzuju ali nikad sebe. Uvijek nam je neko drugi kriv. I ljudi povrijedjuju ali najvise sebe. Sve je ok. Vrijeme lijeci rane. Mogu ja to. Al` ostaje cinjenica. Ni jedno vrijeme na svijetu nece vam pomoci da zaboravite. Vrijeme ce pomoci da prebolim. Pomoci ce da nastavim. Ali zaboraviti, nikad u potpunosti. JER JEDAN MALI DIO NAS NIKAD NE ZABORAVLJA KOLIKO JE JAKO VOLIO, kao sto ne zaboravlja koliko jako boli. Jedan mali dio nikad ne zaboravlja IME OSOBE s kojom ste htjeli dozivjeti starost. I nikad, nikad ne zaboravlja taj prvi poljubac. I cak kad prebolite, kad vam ostane samo taj mali dio, kad izblijede losa sjecanja, kad izblijede uspomene kojih se sad odbijate sjecati, kojih se sad grozite i zelite samo izbrisati da su ikad postojale, kad taj prokleti zivot krene dalje, DOVOLJAN JE JEDAN UDISAJ STAROG PARFEMA, JEDNA PJESMA, JEDAN POKRET ILI BOJA, DA VAM SE NA LICU POJAVI SMIJESAK, A U GLAVI ONAJ TREN KAD SU SE USNE SPOJILE PO PRVI PUT.
Stranica: