Best statuses Najbolji statusi Najboljši statusi Najbolji statusi Najbolji statusi Најбољи статуси

Najbolji Facebook statusi - Prošli tjedan - Stranica 2612

-----------------------ISPOVIJEST ANĐELA-------------------------Jednom davno.... Jedne ljetne noći,Anđeo je lovcu otkrila svoju ljubav,rekla mu je da ga voli da je samo sa njim potpuna,cijela...Nije krila svoje najnježnije osjećaje,a znala je dobro da je Lovac okrutan i da ne zna za ljubav...Tišina sa druge strane,jeziva i bolna srušila je sve,ubila onaj sjaj u njenom oku,onaj slatki nemir u njoj pretvorio se u bolni grč...''JA TI NE MOGU PRUŽITI LJUBAV,SAMO SI MI DRAGA I TO JE SVE'' bio je odgovor Lovca...Ipak bila je ponosna i nije dozvolila da vidi koliko ju je povrijedio,bila je hrabra i nastavila je prijateljstvo sa Lovcem...Ali to nije dugo je morao da ide daleko od Anđela,ali joj je obećao da će se vratiti...Ona ga je čekala,nadala se njegovu povratku...Noćima je gledala u vedro nebo obasuto zvjezdama,utjeha joj je bilo to što su pod istim nebom,ono ih je na neki čudan način spajalo...Dočekala je povratak Lovca ali nije bila spremna na ono što ju je čekalo...Optužbe,uvrede,i ta prokleta hladnoća kojom je isijavao toga dana...Polomio joj je ponovno krila,odbacio je od sebe i ostavio samu,otišao je od nje,činilo se zauvijek...Ta borba sa sa samom sobom,to prokletstvo ljubavi,taj osjećaj odbačenosti učinio ju je gordom i ledenom za sav vanjski one koji su joj ljubav nudili postala je noćna mora,igrala se sa njima baš kao što se Lovac igrao sa njom...Ali oči,oči su je uvijek izdavale...Bile su ogledalo njene duše,u njima se moglo vidjeti da pati...I onda kada je mislila da je nestao zauvijek pojavio se on,Lovac...Tu sreću,to nikome nije mogla opisati riječima...Ipak nešto je bilo drugačije,Lovac nije bio kao nekada...Postao je nježniji,suptilniji,nije više bio onako hladan...Govorio joj je o ljubavi,rekao joj je da je voli...Koliko puta je samo željela da čuje te riječi,da zna da ipak ima nade za njih...Ali strah je bio jači,sjetila se svoje patnje,onog odbijanja i nadmenog ponašanja,one noći kada mu je rekla da ga voli i srcem i dušom kada se on okrenuo i rekao ne...Sjetila se kako je patila kada su bili razdvojeni i šta joj je učinio kada se vratio...Sjetila se svega i nije htjela da mu dozvoli da je povrijedi ponovno...Ovaj put je ona rekla Ne,mada nije željela...Lomili su je orkani strasti i ljubavi,lomila je čežnja za njim...Odlučila je da će biti iznad toga,neće mu dopustiti da se igra sa njom,ne više...Ovaj put su izmijenili uloge Lovac i Anđeo...Povrijedila ga je kao i on nju,ali umjesto zadovoljstva osjetila je samo gorčinu,ljutnju na samu sebe što ga je uvjerila da ga ne voli i da joj je sad svejedno...A još uvijek ga je voljela istom onom jačinom,istim onim žarom...Kada je otišao znala je da je odnio jedan dio nje,onaj dio koji ju je činio potpunom,sretnom...Ostala je sama,slomljena...Upropastila je sama sebe...Ostala je Anđeo slomljenih krila,nesposobna da voli bilo koga osim njega...-----------------------ISPOVIJEST ANĐELA-------------------------Jednom davno.... Jedne ljetne noći,Anđeo je lovcu otkrila svoju ljubav,rekla mu je da ga voli da je samo sa njim potpuna,cijela...Nije krila svoje najnježnije osjećaje,a znala je dobro da je Lovac okrutan i da ne zna za ljubav...Tišina sa druge strane,jeziva i bolna srušila je sve,ubila onaj sjaj u njenom oku,onaj slatki nemir u njoj pretvorio se u bolni grč...''JA TI NE MOGU PRUŽITI LJUBAV,SAMO SI MI DRAGA I TO JE SVE'' bio je odgovor Lovca...Ipak bila je ponosna i nije dozvolila da vidi koliko ju je povrijedio,bila je hrabra i nastavila je prijateljstvo sa Lovcem...Ali to nije dugo je morao da ide daleko od Anđela,ali joj je obećao da će se vratiti...Ona ga je čekala,nadala se njegovu povratku...Noćima je gledala u vedro nebo obasuto zvjezdama,utjeha joj je bilo to što su pod istim nebom,ono ih je na neki čudan način spajalo...Dočekala je povratak Lovca ali nije bila spremna na ono što ju je čekalo...Optužbe,uvrede,i ta prokleta hladnoća kojom je isijavao toga dana...Polomio joj je ponovno krila,odbacio je od sebe i ostavio samu,otišao je od nje,činilo se zauvijek...Ta borba sa sa samom sobom,to prokletstvo ljubavi,taj osjećaj odbačenosti učinio ju je gordom i ledenom za sav vanjski one koji su joj ljubav nudili postala je noćna mora,igrala se sa njima baš kao što se Lovac igrao sa njom...Ali oči,oči su je uvijek izdavale...Bile su ogledalo njene duše,u njima se moglo vidjeti da pati...I onda kada je mislila da je nestao zauvijek pojavio se on,Lovac...Tu sreću,to nikome nije mogla opisati riječima...Ipak nešto je bilo drugačije,Lovac nije bio kao nekada...Postao je nježniji,suptilniji,nije više bio onako hladan...Govorio joj je o ljubavi,rekao joj je da je voli...Koliko puta je samo željela da čuje te riječi,da zna da ipak ima nade za njih...Ali strah je bio jači,sjetila se svoje patnje,onog odbijanja i nadmenog ponašanja,one noći kada mu je rekla da ga voli i srcem i dušom kada se on okrenuo i rekao ne...Sjetila se kako je patila kada su bili razdvojeni i šta joj je učinio kada se vratio...Sjetila se svega i nije htjela da mu dozvoli da je povrijedi ponovno...Ovaj put je ona rekla Ne,mada nije željela...Lomili su je orkani strasti i ljubavi,lomila je čežnja za njim...Odlučila je da će biti iznad toga,neće mu dopustiti da se igra sa njom,ne više...Ovaj put su izmijenili uloge Lovac i Anđeo...Povrijedila ga je kao i on nju,ali umjesto zadovoljstva osjetila je samo gorčinu,ljutnju na samu sebe što ga je uvjerila da ga ne voli i da joj je sad svejedno...A još uvijek ga je voljela istom onom jačinom,istim onim žarom...Kada je otišao znala je da je odnio jedan dio nje,onaj dio koji ju je činio potpunom,sretnom...Ostala je sama,slomljena...Upropastila je sama sebe...Ostala je Anđeo slomljenih krila,nesposobna da voli bilo koga osim njega...
Stranica: