Najbolji Facebook statusi - Utorak - Stranica 46
Paradoks naseg vremena je da imamo vece zgrade,ali krace zivce;sire puteve,ali uze vidike;trosimo vise,a imamo manje;kupujemo vise-uzivamo manje;Imamo vece kuce,a manje porodice;vise udobnosti,a manje vremena;imamo vise diploma,a manje razuma;vise znanja,a manje rasudjivanja;vise strucnjaka,a jos vise problema;vise znanje u medicini,a sve manje zdravje.Trosimo nepromisljeno,smijemo se premalo,vozimo prebrzo,olako se ljutimo,prekasno lijezemo, ustajemo umorni,citamo nedovoljno,gledamo TV suvise.Molimo se rijetko.Uvecali smo nase posjede,ali smo umanjili nase vrijednosti.Previse pricamo.Naucili smo kako da prezivljavamo,ali ne i kako da zivimo.Dodajemo godine zivotu,ali ne i zivot godinama.Putovali smo na mjesec,a problem nam je otici preko ulice i upoznati novog susjeda.Zagospodarili smo vanjskim prostorom,ali ne i unutrasnjim.Napravili smo velike,ali ne i bolje stvari.Ocistili smo vazduh,a zagadili dusu.Razbili smo atom,ali ne i nase predrasude.Naucili smo zuriti,ali ne i cekati.Imamo sve vise hrane,ali smo sve vise nezahvalni.Gradimo jace kompjutere sa vecom memorijom,ali mi razgovaramo sve manje i manje.Ova su vremena brze prehrane i spore probave;velikih ljudi,a malih karaktera;Sve je manje finansijskih problema u braku, a sve vise razvoda;sve je vise luksuznijih kuca, ali i podijeljenih domova;ovo su dani brzih putovanja, oskudne odjece i niskog morala.Zapamtite:Provedite sto vise vremena s vasim voljenima, jer oni nece biti vjecno pored vas.Recite poneku ljubaznu rijec onome ko vas odozdo gleda sa strahopostovanjem, jer ce ta mala osoba uskoro odrasti i otici. Sjetite se dati topao zagrljaj onome kraj vas, jer je to jedino blago koje mozete dati svojim srcem, a ne kosta vas nista. Sjetite se drzati se za ruke i cijeniti trenutke kada ste zajedno, jer jednoga dana te osobe nece biti tu.Nadjite vremena da volite, nadjite vremena da razgovarate, i nadjite vremena da podijelite vase dragocjene misli sa drugima. Smijte se cesto, dugo i iskreno. Smijte se dok ne izgubite dah. Suze se dogadjaju. Izdrzite, odbolujte, prezivite. Recite ljudima koje volite da ih volite,u svakoj prilici, jer zivot se ne mjeri brojem udisaja koje udahnemo, nego trenucima koji nam oduzmu dah. sv
Ponekad je čudno čega se sve sjetiš, onako nasumično, kad si sam u ranim satima, tik pred zoru. Kad svi spavaju, i ti si jedini budan. Osjetila su nekako oštrija. Lakše se čuje vjetar u krošnjama vani. Čudiš se sjenama koje se igraju po stropu sobe. A misli lutaju, i sjećanja, koja bi najradije potisnuli, sama od sebe naviru. A ponekad se vrate i svi oni osjećaji za koje smo mislili da su odavno pokopani. To su momenti kada misli odlutaju daleko, ondje gdje žive duhovi našeg života. Mali podsjetnici na našu prošlost, sve što je bilo i što je možda moglo biti. Može se to nazvati emotivnim grobljem na koje se možda ne bismo trebali vraćati, ali ja s tim nekako ponekad imam teškoća, pa s vremena na vrijeme opet tamo zalutam. I srce ponovno počne udarati po dobro poznatom ritmu, u onom istom tempu. I nekako uranjam u ono što je nekad bilo i koliko je dobro bilo. I fali mi to. Osjećaj bliskosti, sigurnosti, povezanosti, na mahove obostrana luđačka opsesija. Čak i to mami osmjeh na lice. Ali onda me u stvarnost grubo vrati praktični, pragmatični mozak. Sjetiš se da te osobe više nema. Više nema razgovora u rane jutarnje sate. I neminovno, prije ili kasnije, pojavi se i ona dobro poznata bol. Spoznaja da toga svega više nema. I misli tu ostaju još koji tren. Podsjećaju da, iako je sve apsolvirano i završeno, od ljubavi ostaju barem sjećanja. A onda i ta sjećanja, barem na neko vrijeme i do neke nove zore, blijede. Taj je život proživljen. P Najbolje je ostaviti ta sjećanja, prihvatiti ih kao dio životnog iskustva.Živjeti u prošlosti je opasno. Zato kad u posjet dođu ovi "duhovi" ne treba im dozvoliti da se predugo zadržavaju. Njihova je svrha podsjetiti nas da, iako su te osobe otišle iz našeg života, to je barem dokaz da smo sposobni voljeti i biti voljeni. Ljubav. Taj iracionalni, a opet racionalni, osjećaj. Jedini koji nam istovremeno donosi sreću i žalost. Veličanstvena katastrofa koja se traži repete. Uvijek nas povrijedi, i mi uvijek kažemo kako nikad nećemo dozvoliti da nam se to ponovno dogodi.A opet, s vremenom, mnogi od nas dignu se na noge i ponovno sve
Stranica:
AMIĐA- osoba koja zauzima posebno mjesto u mom srcu.....jer ja znam zašto :)))
Toliko je bilo u Životu stvari kojih smo se bojali. A nije trebalo. Trebalo je Živeti.
Napadao snijeg do koljena.. Tko te grije moja voljena?
DEVOJKA SKACE SA ZGRADE. Decko: Ceeekaaaj ! Devojka: ^_______^♥ Dečko: Zelim ja da te gurnem. ;)